utorak, 17.02.2009.
Nakitom kroz vrijeme
Naglasiti dio tijela nakitom drevna je potreba. Rijetko se zapitamo u kojoj mjeri su ga i naši preci nosili i kakvog oblika. Velik broj pronađena nakita govori da su stanovnice ovih prostora i u davnoj prošlosti voljele nakit te su se vrlo često i rado njime kitile.
Imao je više funkcija, kao ukras na glavi, vratu, ušima, rukama, a vrlo često je imao i neku praktičnu funkciju kao što su kopče za kosu i raznovrsna dugmad. Za prstenje je specifično da njih nisu nosile samo žene nego i muškarci i djeca.
Dugo se uvozio iz susjednih zemalja, ali i s dalekog istoka i zapada. U vrijeme kad doživljava procvat i kad je počeo predstavljati prestiž, u Hrvatskoj se otvaraju razne radionice u okolici Knina.
Naušnice su bile hit
Pretpostavlja se, da su bile i u Solinu, Trilju, Ninu i Benkovcu iako i naše radionice uvelike oponašaju bizantske uzore zbog njihova tadašnjeg jakog utjecaja.
Naušnice su bile hit, no nisu se baš sve provlačile kroz uho.
Neke su bile toliko velike i teške da nije dolazilo u obzir da se stave na uho nego su se uplitale u kosu, visjele su na vrpci oko glave i sl. Bile su neizostavne na velikim svečanostima.
Ne tako popularne ogrlice nisu bile toliko rasprostranjene, dobrostojeće su ih obitelji uvozile s istoka. No bile su pravi znak prestiža. Najčešće su se nosile metalne ogrlice od zlata ili srebra, ali i nizovi od perla izrađenim uglavnom od stakla ili staklene paste.
Dugmad je u prošlosti imala i više nego i praktičnu funkciju. Moglo se birati između raznih boja, oblika, načina na koji su ukrašeni, sve ovisno o tome za koju priliku su bili potrebni.
Masovna proizvodnja nakita
Proizvodnja nakita danas je masovna. Najčešće to više nije ručni rad, no, i dalje ne gubi na svojoj vrijednosti. Još uvijek tu su vrlo različiti ukrasi napravljeni za svačiji ukus, a isto tako i financijske mogućnosti.
Kao i u prošlosti, za bilo koju svečanu priliku biramo poseban nakit koji nam odgovara i koji će istaknuti našu vanjsku, ali i unutarnju ljepotu.
Izvor: www.she.hr
- 17:19 -
Krzno - najveći modni grijeh
Kada je u pitanju krzno, moda postaje izraz osobnog etičkog stava.
Ekološka svijest i kontroverze oko nošenja krzna, sudeći prema zastupljenosti krzna u zimskim dizajnerskim kolekcijama, ne zabrinjavaju previše sljedbenike ultimativnih trendova mode.
Da je krzno definitivno “in” govori u prilog i činjenica kako mu veliki broj poznatih imena svjetske modne scene nije odolio.
Procvat industrije krzna
Alexander McQueen, John Galliano, Jean Paul Gaultier, Emilio Pucci, Fendi, Lanvin, Dolce & Gabanna tek su neki od onih svojim kreacijama otvoreno zagovaraju neponovljivu ljepotu plemenita krzna posve ignorirajući gorljive prosvjede aktivista za prava životinja.
Modeli u raskošnim bundama od nerca, samurovine, hermelina, činčile, nutrije ili polarne lisice poziraju u Vogue-u i ostalim prestižnim svjetskim modnim časopisima, a industrija krzna u pravom je procvatu.
Rezultati ankete provedene od strane međunarodne organizacije za krzno "International Fur Trade Federation" (IFTF) pokazali su znatan rast prodaje krzna u svijetu posljednjih deset godina.
"Jak interes za krznene proizvode pokazuju i modni dizajneri i sljedbenici trendova što se ogleda kroz pozitivan rezultat industrije krzna", naglašava predsjednik IFTF Andreas Lenhart.
Više desetaka godina javnost je izrazito podijeljenog mišljenja kad je riječ o nošenju krzna.
Moćna međunarodna organizacija za etičko postupanje sa životinjama (PETA), s više od dva milijuna svojih članova diljem svijeta, permanentno djeluje kroz javno obrazovanje, istraživanje i uključivanje poznatih osoba u svoje projekte zaštite životinja.
Donna Karan odustala od kolekcija s krznom
Dvije godine pritiska na neke od dizajnera koji u svojim kolekcijama preferiraju upotrebu krzna, urodilo je plodom. Donna Karan objavila je kako u svojim kolekcijama više neće koristiti krzno.
Newyorška je dizajnerica cijeli je niz godina prisutna na crnim top-ljestvicama boraca za prava životinja. Aktivisti su ustrajno protestirali na njenim revijama, a sve je kulminiralo video snimkom njoj poslanoj na kojoj je mučki prikazano nasilje koje podupire krznena industrija.
Potpredsjednik PETA-e Dan Mathews istakao je:"Ovo je pobjeda za prave žrtve mode, životinje, kojima se guli kožu na živo zbog modnih ukrasa. Ubijanja životinja radi krzna u 21. stoljeću krajnje je neoprihvatljivo", te dodao: "Stella McCartney, Ralph Lauren i Vivienne Westwood primjeri su kako je moguće stvoriti prekrasno dizajnirani odjevni predmet bez ruku umrljanih krvlju. Okrutnost nad životinjama prestati će kada ljudi prestanu kupovati kreacije dizajnera koji propagiraju nošenje prirodnog krzna."
Velški dizajner Julien MacDonald naviknut na javne kritike zbog količine krzna prikazanog u svojim kolekcijama, odgovorio je: "Ne zanima me što tko misli. Obožavam krzno.To je prekrasni prirodni proizvod životinja."
I neki drugi poznati dizajneri, čini se, nimalo se ne obaziru na kritike ljubitelja životinja koji upozoravaju kako je više od 50 milijuna životinja ubijeno zbog svoga krzna samo u ovoj godini. A, primjerice, za samo jedan kaput od činčile potrebno je 130 do 200 ovih krznaša.
Prvi čovjek modne kuće Chanel, Karl Lagerfeld, na upite onih koji su ga uporno prozivali zbog upotrebe pravog krzna u njegovim kolekcijama, konačno se oglasio rekavši kako je besmisleno raspravljati o toj temi jer čovjek ubija zvijer koja bi ionako ubila njega, te dodao kako će i dalje podupirati nošenje prirodnog, a ne ekološkog krzna.
Cijena glamura ipak ostaje upitna
Pokušavajući zauzeti stav između ova dva sukobljena mišljenja, možemo konstatirati kako moda nedvojbeno proklamira ženstveno i luksuzno, a u tom je kontekstu ljepoti krzna, oduvijek simbolu društvenog prestiža, uistinu teško konkurirati.
U kolikoj ćemo se mjeri u ovoj žučnoj "modnoj" raspravi prikloniti, stajalištu - kako je nošenje krzna primjer ljudske bahatosti i bezrazložnog ubijanja životinja ili, pak, onom koje navodi licemjerje borbe protiv krzna uz istovremeno uzgajanje životinja radi hrane, trebamo odlučiti sami.
Odjenuti krzno životinje ne znači samo prikloniti se jednom modnom gledištu, nego je i pitanje osobnog etičkog stava.
Izvor: www.she.hr
- 17:14 -
ponedjeljak, 16.02.2009.
Vera Wang - umjeće kreiranja vjenčanica
Daleko poznata po svom nonšalantnom pristupu stilu i luksuzu, njen izuzetno raznolik dizajnerski vokabular prije svega čini umijeće kreiranja orginalnih vjenčanica.
Vera Wang je američka dizajnerica kineskog porijekla sa zavidnom reputacijom jedne od najvještijih kada je u pitanju izrada unikatnih haljina za "najvažniji dan".
Moderna interpretacija klasičnih krojeva i dalje nosi u sebi istu simboliku i tradiciju ali i određenu dozu sofisticiranosti. Ono što je čini posebnom je između ostalog izbor tkanina koje koristi a to su pretežno čipka i saten čije bogatstvo teksture kombinira sa jednosatvnim krojevima samih haljina. Svoju karijeru započela je kao najmlađa urednica britanskog modnog časopisa Vogue gdje se zadržala punih šesnaest godina a potom je počela surađivati sa Ralphom Laurenom i krenula razvijati samostalni posao.
Izuzetnu pažnju Vera Wang pridaje dodacima koji pridonose čaroliji njenih kreacija a to su pretežno ručno izrađen nakit i torbe.
Zastupa ženstvenost i romantiku pa su njene vjenčanice veoma interesantne i bude pažnju mnogih zvijezda. Impresivnu listu njenih klijenta čine Cate Blanchett, koja je njenu haljinu nosila na dodijeli nagrade Golden Globe gdje je bila jedna od nominiranih za ulogu u filmu Elizabeth, glumice Uma Thurman, Sharon Stone, Meg Ryan i Katie Holmes.
Sa obzirom na njenu strast prema umjetničkom klizanju Vera Wang kreira i kostime za Michelle Kwan koja je jednu njenu haljinicu nosila na Olimpijskim igrama 2002. godine.
Njene zadnja ready-to-wear kolekcija kao i kolekcija za proljeće/ljeto 2009. koja je bila nadahnuta drevnim Rimom i ulicama metropola probudila je veliko zanimanje.
Najveći naglasak je bio na ogrlicama od kristala a haljine su bile u nijansama električno plave, narandžaste, tamno zelene, neutralno crne, sive i bijele boje.
Osobni stil Vere Wang je za razliku od njenih kreacija veoma svestran a nerijetko se nađe na listama best dressed. Voli nositi za dva broja veća odijela Yvesa Saint Lorana i odjeću japanskih dizajnera Yohjija Yamamota i Rei Kawakuba te Junyja Watanabea iz Comme des Garcons.
Moto Vere Wang je da se žena ne može osjećati seksi ukoliko ne nosi udobnu garderobu.
Izvor: www.ljepota.ba
- 18:43 -
Med, jagode i pivo za besprijekornu ljepotu
Hollywoodska ljepotica i supruga Michaela Douglasa, Catherine Zeta Jones, odala je nekoliko tajni o svom besprijekornom tenu i zubima koje često njeguje samo uz pomoć prirodnih preparata kao što su med i jagode.
Lijepa 39-godišnjakinja, Catherine Zeta Jones, iako zaštitno lice kozmetike Elizabeth Arden, priznala je da često koristi prirodne preparate iz kuhinje kako bi njegovala lice i tijelo, pa čak i zube.
‘Moj omiljeni piling za tijelo je mješavina morske soli i meda koja hidratizira tijelo i otkloni sve odumrle stanice. Nakon tog prirodnog pilinga, koža je blistava, a bore su manje vidljive’, odaje glumica.
‘Također, poslije jela uvijek jedem jabuke ili jagode čija koža odlično čisti zube, a zbog voćne kiseline zubi izgledaju bjelji jer ona ukloni površinske mrlje’, dodala je Katherine u razgovoru za Daily Mail.
Glumica je priznala i da svoju kosu, koju često hvale modni stilisti i frizeri, ispire pivom, te da koristi maske od meda za istu.
Isto tako je dodala da privatno ne izgleda baš zanosno i da svjetla i kamere mogu učiniti čuda, te stvari prikazati mnogo ljepšima nego što one stvarno jesu.
Izvor: www.on-a.info
- 18:38 -
srijeda, 11.02.2009.
Marilyn Monroe
U Los Angelesu 1. lipnja 1926. rodila se Norma Jeane Baker (Mortenson) - kako glasi pravo ime Marilyn Monroe. Njena majka Gladys Monroe, filmska montažerka, ostavljena od zakonitog supruga Mortensona, ali i ljubavnika Gifforda, vjerovatnog oca djevojčice, bila je problematičnog psihičkog zdravlja i nespremna za odgovornu dužnost samohrane majke. Tužna sudba neželjenog djeteta započela je u kući obitelji Bolender. Strogi vjernici sedam su godina udomljivali Normu nudeći joj čistoću i hranu, ali ne i nježnost. Dolasci neurotične majke i bake nisu mogli uspokojiti dane djetinstva. Za vrijeme jakog napada manične depresije baka Della pokušala je svoju unuku usmrtiti gušenjem. Smještena je u duševnu bolnicu gdje je ubrzo i preminula. Pas Tippy bio je rijetki stvor koji je Normi darivao ljubav i posvuda je slijedio. Ali jednog dana pas je pronađen mrtav. Od tada će potraga za ljubavlju, obostranom i strasnom postati konstantom Norimina životnog puta.
S majkom je zajedno stanovala tek nakratko. Gladys je uspjela od ušteđevine kupiti kućicu koju je održavala iznajmljivanjem. Za sebe i kćerku zadržala je samo dvije sobe. Godinu dana (1933. - 1934.) dijeljenja doma s obitelji glumca Georgea Arlissa unijelo je veliku promjenu. Tu se upoznala sa svijetom filma, naučila pjevati prve nereligiozne pjesme i počela zamišljati i željeti da joj Clarck Gable bude otac. Njezin biološki tvorac do konca života ostat će samo lice s fotografije. Sve njene pokušaje da se sretnu on će grubo odbiti. Nakon što doznaje za samoubojstvo djeda Hogana, majka postaje depresivna i 1934. doživjevši živčani slom biva smještena u bolnicu. Agonija će potrajati do 1935. godne. Povremeni dolasci vikednom biće prekinuti, kuća prodana, a Norma će nemoćno čekati odluku o vlastitoj budućnosti. Iz umobolnice njezina će majka često nepravedno sebično odlučivati o sudbini svoga djeteta. Kratkotrajan boravak u obitelji Giffen zamjenit će smještanje u Dom za siročad. Tu će provesti 21 mjesec s još 26 od roditelja ostavljenih djevojčica.
Majčina prijateljica Grace McKee ostat će je jedinom veza s vanjskim svijetom. Život u gomili nije joj se uopće svidio. Slobodu će joj vratiti Grace McKee, ali lutanjima neće biti kraja. Neko je vrijeme smještena u domu jednog para iz Comptona koji ju je čitave dane tjerao na ispomaganje u raznošenju potrepština kupcima. Potom se našla u domu notornog alkoholičara. Konačno će se novopečeni bračni par Goddard (Grace McKee se udala) smilovati i uzeti k sebi, ali kraj godine opet dočekuje u sirotištu. Ponovni povratak, sada službenoj skrbnici Grace, bit će zasjenjen pokušajem napastvovanja alkoholiziranog Goddarda. Konačni oproštaj od djetinstva nastupit će samo 18 dana nakon 16 rođendana. Kako ne bi bila vraćena u sirotište, a bez želje da je u novi grad vode sa sobom, njezini je staratelji nagovaraju na udaju. I tako 19. lipnja 1942. Norma Jeane Baker zaploviti će bračnim vodama. Pet godina stariji Jim Dougherty postat će njezin izabranik. U doba 2. svjetskog rata njezin suprug odlazi u trgovačku mornaricu. Norma živi s muževljevim roditeljima i radi u Burbanku u ratnoj industriji (lakira trupove aviona, te pregledava i slaže padobrane). Fotograf David Conover doći će u tvornicu snimati žene koje predano pomažu uspjeh ratnih operacija i tamo će otkriti Normu. Potpis za rad fotomodela u agenciji za modele Blue Book omogućit će joj da se do proljeća 1945. pojavi na 33 naslovnice nacionalnih magazina. U prosincu boji kosu u plavo i debitira u kratkom nijemom filmu agencije - reklamira ljetnu haljinu i kupaći kostim. To dovodi do toga da 11. ožujka 1946. potpisuje ugovor s agencijom za talente National Concert Artists Corporation, a u svibnju u Las Vegasu čeka papire za razvod.
Želja da postane filmska glumica dovest će je 16. srpnja u prostorije filmske kompanije Fox gdje će razgovarati s Benom Lyonom - agentom za nove talente. Nakon probnog snimanja i nagovaranja Darryla Zanucka, šefa tvrtke, buduća zvijezda pozvana je da potpiše ugovor na šest mjeseci. Rasplakana i raznjenežena jer će se moći nazvati pristala je i na uzimanje novog, umjetničkog imena. Nakon razmatranja mogućnosti da postane Jean Norma ili Carold Lind, pobijedilo je ime Merilyn Monroe. Ben Lyon prisjeća se toga dana: Pregledavali smo kataloge glumica tražeći ideju i odjednom sam ugledao ime Marilyn Miller, Ziegfildove zvijezde iz New Yorka. Pogledao sam je i rekao - Ti si za mene Marilyn. Priznala je kako joj se ime sviđa. Zamolila me da joj dopustimo zadržavanje bakina prezimena. Čudno, poslije dosta godina postala je žena s imenom koje sam joj želio nadjenuti. Udajom za Arthura Millera postala je Marilyn Miller. U kolovozu 1947. raskida ugovor s tvrtkom Fox, jer unatoč vezi, ispunjenoj seksualnim užicima koji su je rasterećivali i usrećivali, s Joe Schenckom, izvršnim producentom dobila je samo ulogu veslačice u dnu jednog kadra romantične komedije Scudda Hoo! Scudda Jay!. Potpisivanje ugovora s drugom filmskom tvrtkom - Columbia Pictures dovelo ju je u vezu s Fredom Kargerom, glazbenikom koji ju je povremeno podučavao pjevanje. On će njezin tihi, ali senzulani glas kultivirati. Njega vrijedi upamiti i kao rijetkog, možda čak jedinog muškarca koji nije pao na njezine čari. Ostali su prijatelji i nakon što je odbio postati njezinim suprugom. U njenom životu izuzetnu će ulogu imati Johnny Hyde, agent za glumce, muškarac koji će zbog nje ostaviti svoju obitelj, do smrti je bespogovorno voljeti i predano profesionalo pomagati. Iako mu nikada nije mogla uzvratiti osjećaje bila je beskrajno zahvalna za zaštitu i sigurnost koju joj je pružao. Nakon njegove smrti prvi put će pokušati izvršiti samoubojstvo, znajući kako vjerovatno nikad više neće biti tako voljena i pažena.
Bila je samoironična kad su je 1953. pozvali da nakon filma Muškarci vole plavuše zajedno s Jane Russel u cementu ostavi otisak ruku i stopala, rekavši: Jane bi trebala ovjekovječiti svoju stražnjicu, a ja grudi. Po tome nas pamte. Susret s američkim vojnicima u Koreji i njihovo burno odobravanje, tada već slavnoj zvijezdi, činit će joj se najljepšim trenutkom koji je ikad proživjela. Zasićena ulogama koje je ne zadovoljavaju 1955. okrenula je leđa Hollywoodu i otišla u New York učiti glumu u Actor's studiju. Želeći se osloboditi tiranije holivudskih studija i njihovog eksploatiranja s fotografom Miltonom Greenejem osniva vlastitu tvrtku Merilyn Monroe Productions. Još u braku s Doughertyjem, ali na putu ka filmskoj slavi, Norma se upušta u ljubavne odnose. Svi životopisci tvrde kako je ova senzualna žena voljela voditi ljubav. Uživala je davati se i uzimati tjelesno, tvrdeći da je seks jedan od rijetkih čistih i jasnih odnosa između dvoje ljudi. Svaki njen pokušaj da u braku nađe smirenje nije bio plodotvoran. Njeni prijatelji tvrdili su da je za nju, u duhu ipak provincijalno odgojenu, ljubav uvijek zahtijevala potvrdu matičara. Mogla se upuštati u slobodne seksulane odnose bez obaveza, ali je prvi znak zaljubljivanja budio misao na bračne vode. Imala je tri neuspješna braka. Uz momka iz susjedstva supruzi su joj bili i dvojica slavnih Amerikanaca. Drugi suprug, slavni igrač bejzbola, Joe di Maggio bio je muškarac koji joj je bio spreman pružiti sve ono za čim je tragala, osim spremnosti da tolerira pažnju drugih muškaraca i pristane na to da ona nastavi hodati vlastitim putem slave, Ta ih je nespojivost na kraju rastavila, ali sentiment između njih je ostao topao. Iako je umrla osam godina nakon njihovog razvoda upravo je Joe di Maggio snosio troškove njezina pogreba. Ostali su se tek došli pokloniti ženi ljepota koje ih je privukla. Treći suprug Arthur Miller nije čak bio ni na pogrebu. Kada se pročulo kako ne namjerava doći na posljednji ispraćaj, novinari su Millera upitali o razlozima nedolaska, na što je on kratko odgovorio: Zašto bih trebao doći? Nje tamo ionako neće biti.
Radi istog tog Arthura Millera prihvatila je židovstvo i ženom mu postala prema obredima njegove vjeroispovjesti. Uz dva spontana pobačaja, pokušaje samoubojstva i tisuću sukoba uspjeli su svoj brak održati gotovo četiri i pol godine. Iza njih, kao najvrijednija zajednička tvorevina, ostao je tek film Neprilagođeni. Novinar Robert Slatzer je navodno bio njen četrvrti, tajni, suprug. Kako god bilo na četrdesetoj godišnjici njene smrti Robert Slatzer na njezin je grob položio najveći vijenac sav od bijelih ruža. To je bilo njeno najomiljenije cvijeće. Yves Montand navodno joj je također bio ljubavnik. Baš kao Frank Sinatra, Marlon Brando i braća Kennedy (John i Robert). Bila istina ili ne neporicvo je da je Johnu Kennedyu otpjevala najseksipilniji Happy birthday ikada. U noći u kojoj će umrijeti u ruci će držati telefonsku slušalicu. Čijoj li se pomoći mogla nadati? Prije no što je popila (svojom ili tuđom voljom, a možda tek slučajno) preveliku količinu barbiturata pomiješanog s viskijem i tako zauvijek u noći s 4. na 5. kolovoza 1962. napustila ovaj svijet (u 36-oj godini života), Marilyn je bila izbačena sa snimanja filma Something's Got to Give. Neumoljivost filmske mašinerije više nije mogla trpjeti njene nedolaske, kašnjenja, drogiranost i izgubljenost. Možda je uzrok njene smrti sporan, ali je posve jasno da je godinama uspijevala opstati samo zahvaljujući gomili lijekova i litrama šampanjca koje je lila u sebe ne bi li zaboravila nešto što ju je trajno tištilo.
Neke stvari zauvijek će nam ostati nepoznatima. Međutim Marilyn najbolje možda oslikava komentar koji je dala o fotografiji (na kojoj ona gola pozira na crvenom baršunu) koja je 1953. postala prva duplerica Playboya, a koju je snimio Tom Kelly: Seks je tako prirodna stvar, hvala nebesima. Doista je šteta što neki pokušavaju upropastiti taj osjećaj. Kad mi Tom Kelly predlaže da poziram gola, uvijek pomislim: Ako već moram biti nekakav simbol, bolje da budem seks-simbol nego simbol nečega drugoga.
Izvor: www.moljac.hr
- 21:52 -
Premda je gotovo nemoguće pronaći popis stilskih ikona 20-og stoljeća bez imena Jackie Keneddy na njemu, estetika bivše prve dame SAD-a još uvijek izaziva prilične kontroverze. „Jackie je neupitno bila stylish“, izjavio je jednom prilikom slavni dizajner Bill Blass. „ali u to je doba postojala poveća grupa žena u New Yorku koja se odjevala identično. Look koji ju je proslavio jednostavno nije bio 'njezin' – mnoge su tada nosile goleme sunčane naočale, jednake frizure...samo je Jackie bila znatno eksponiranija od svojih estetskih istomišljenica Budimo iskreni, u tom stilu nije bilo baš ništa revolucionarno“.
I doista, Jackie O. bila je žena koja je jednostavno prihvatila modne kanone svog vremena. Dok je, na primjer, njezina sestra rado koketirala s avangardnim kreatorima poput Courrčgesa, ona je jednostavno 'prisvojila' Chanel, Givenchy, Valentina i europski glamur šezdesetih godina. No, za razliku od većine Amerikanki njezina doba, Jackie je 'vjerovala' u accessories i razumjela je štih koji detalji donose baš svakoj odjevnoj kombinaciji. Obožavala je chic, glamur i ekstravagantno skupe komade. Svojih ispada u smjeru luksuza nije se odrekla niti kad je nezina rastrošnost počela puniti novinske stupce. O svotama koje je trošila na odjeću širili su se razni tračevi, poput onog da je s tek kupljenih Givenchy kaputića trgala etikete s potpisom te francuske kuće, umjesto kojih je prušivala ime Olega Cassinija, tadašnjeg službenog krojača Bijele kuće.Bila je luda za Yvesom Saintom Laurentom, Balmainom i Balenciagom čiji su ateljei sasvim sigurno mogli pristojno egzistirati samo od njezinih shopping eskapada.
No, koliko god je kritizirali zbog neskromna trošenja, ili nedostatka istinskih modnih pomaka u njezinu odjevanju, Jackie Keneddy je imala stil. Znala je nepogrešivo odabrati savršeno prikladne kombinacije za baš svaku prigodu, a način na koji je nosila svoju odjeću ispisao je neke od najsjanijih stranica američke modne povijesti.
Izvor: www.fashion.hr
- 21:50 -
Grace Kelly
„Nitko ne može izgledati poput Grace Kelly - ona je bila najljepša plavuša svoga doba. Siguran sam da bi, da je živa, i danas bila neodoljiva. Ta vrsta savršenosti mora čak i stariti prekrasno" - komentirao je prije nekoliko godina Karl Lagerfeld najgraciozniju princezu ikada koju će, osim po nevjerojatnoj ljepoti, braku i ulogama, povijest pamtiti i po svježem i totalno nepretencioznom stilu. Svoj sofisticirani look najčešće je gradila biserima, dugim suknjama, šeširićima malih oboda, ravnim cipelama i savršeno jednostavnim kardiganima koje je sama učinila 'it' komadima u pedesetim godinama. Uvijek je djelovala potpuno pročišćeno, klasično i jednostavno što ju je posve odvajalo od upadljivih 'sirena' s velikog platna toga doba. Željela je da ju se shvati ozbiljno i posve diferencira od njezinih suvremenica - starleta. Premda joj je estetska senzibilnost prirođena, Grace je svoj stil gradila polako i temeljito. Jedan od najjačih utjecaja pronašla je u legendarnom dizajneru Olegu Cassiniju (za kojeg je neformalno bila i zaručena prije nego je srela Princa Rainiera), a iznimno važna u tom pogledu bila su i snimanja filmova u kojima je glumila. „Mjesto na ljestvici ikona stila zacementirala je upravo svojim rolama. Vjerujem da je trajnu stilsku inspiraciju pronašla upravo u fazi filmske dive" - izjavio je lani Valentino za Harper's Bazaar. Ipak, najveći modni moment Princezi se dogodio 19. travnja 1956. kada je njezino kraljevsko vjenčanje za Princa od Monaka pratilo više od 30 milijuna televizijskih gledatelja, a ona se pojavila u vjenčanici koju je prema njezinoj ideji dizajnirala MGM-ova slavna kostimografkinja Helen Rose i na koju je potrošeno više od 400 metara (!!) svile i čipke. Samo mjesec dana kasnije uslijedio je još jedan trenutak koji nikada neće sići s najsjanijih stranica modne povijesti: radi se o njezinom prvom pojavljivanju s famoznom kockastom Hermčsovom torbom pod rukom. I tako je u legendu ušla Kelly Bag kreirana upravo u njezinu čast koja je i danas jedan od najprodavanijih modela. Osim Hermčsa, Grace Kelly obožavala je i Christiana Diora, Balenciagu, Chanel, Madame Gres i Yvesa Sainta Laurenta, no često je odjevala i komade potpuno anonimnih dizajnera. Bila je sentimentalno vezana za svoju odjeću i omiljene komade nikada nije odbacivala samo zato što su izašli iz trenda. Trošila je vrlo racionalno, a štedljive kriterije pogubila bi jedino kada bi nabasala na savršeni par rukavica - njezine apsolutno najdraže modne dodatke. Pročišćenog stila nije se odrekla ni nakon ulaska u kraljevsku obitelj i, premda se potkraj prerano prekinutog života zaljubila u šareni kaftan Emilija Puccija, ostala je poznata kao princeza istinskog i jednostavnog chica.
Izvor: www.fashion.hr
- 21:27 -
utorak, 10.02.2009.
Kate Moss
Manekenku koja se i danas aktivno bavi svojim poslom i još je uvijek jedna od najtraženijih, otkrila je na JFK aerodromu 1988. godine Sarah Doukas, utemeljiteljica modne agencije Storm. Prije devetnaest godina 14-godišnja Kate Moss ukrcavala se sa svojim ocem na let za London, kada joj je Sarah prišla. Tada ''ne previše revna učenica'' srednje škole u Londonu razmišljala je o tome kako bi mogla biti direktorica banke. Otišla je u nekom drugom smjeru i postala jednom od najljepših žena svijeta.
Pravim imenom Katherine Ann Moss, manekenka je rođena 16. siječnja 1974. godine u Addiscombe, Croydon u Velikoj Britaniji. Karijeru je započela snimanjem za britanski časopis The Face. S petnaest godina nosila je i svoju prvu reviju igrajući se Lolite za Johna Galliano. Sa 18 godina uslijedio je ugovor s Calvin Kleinom, kada je kao lice Calvin Kleina s Markom Wahlbergom odradila kampanju za donje rublje. Za parfem 'Obsession' istog dizajnera Kate se skinula. Klein je tada izjavio kako je ona ''simbol generacije''. U britanskom Vogueu prvi se put pojavila u siječnju 1993. godine, a samo dva mjeseca nakon toga dobila je i naslovnicu na kojoj se pojavljuje u Chanelovom ružičasto plavom topu. Kate Moss bila je sušta suprotnost supermodelima koji su devedesetih hodale pistama, poput Cindy Crawford, Claudije Schiffer ili Naomi Campbell, no osvojila je dizajnere i modne znalce. Iako relativno niska (svega 167 cm), Kate je godinama samouvjereno koračala modnim pistama.
No, ljubimica svijeta mode postala je najpoznatije i najkontroverznije lice ranih devedesetih, osobito zbog naglašenog 'heroin chica' koji je postao njezin zaštitni znak. Knjigu s vlastitim slikama Kate se ohrabrila izdati 1995 godine, a nazvala ju je jednostavno 'Kate'. U studenom 1998. godine užurbani ju je životni stil doveo u londonsku kliniku, gdje je završila zbog iscrpljenosti. Kada se oporavila, izjavila je kako se cijelo prethodno desetljeće nije trijeznila. ''Godinama nisam mislila kako ima išta loše u tome'', rekla je za Vogue s karakterističnom iskrenošću ubrzo nakon rehabilitacije. ''Svi smo se opijali na zabavama. Mislila sam da se dobro zabavljam, kao što i jesam. Ali otišlo je predaleko. Više ništa nije bilo normalno. Osjećala sam da me sve iscrpljuje.''
Nakon rehabilitacije i potpisivanja osam godina dugog ugovora s Calvin Kleinom, Kate je otišla stepenicu više pojavljujući se sve manje i manje na modnim revijama. U svibnju 2000 godine pozirala je sedmorici britanskih modernih umjetnika-fotografa za britanski Vogue, uključujući Tracy Emin, Sarah Morris, braću Chapman te Sama Taylor Wood. Američki magazin Business Age smjestio ju je 2000. godine na peto mjesto nabolje plaćenih svjetskih modela sa zaradom od 14,8 milijuna funti. Ove godine prema Forbesovoj ljestvici kotira još i bolje, nalazi se na drugom mjestu najbolje plaćenih svjetskih modela, odmah iza Brazilke Gisele Bundchen.
Svoju karijeru Kate je nedavno obogatila ugovorom s Topshopom za koji je dizajnirala kolekciju koja je izazvala veliki interes kupaca, ali i medija. Pojavila se i u nekoliko značajnih dokumentaraca o modi, a 1996. godine okušala se i u glumi, pojavljujući se u humorističnoj seriji 'French & Saunders'.
Katein privatni i ljubavni život isto je tako dobro dokumentiran kao i njena karijera. Povezivali su je s fotografom Mario Sorrentijem, gitaristom Spacehoga Antony Langdonom, umjetnikom Jake Chapmanom, glumcem Leonardo Di Caprijem, te Evan Dandom. Pa ipak, njena javnosti najpoznatija veza zasigurno je ona s glumcem Johnny Deppom s kojim je hodala tri godine, od 1994. do 1997. Prvi i zasad jedini put, Kate je postala majka u rujnu 2002. godine. U vezi s urednikom Dazed & Confused Jefferson Hackom, Kate je rodila djevojčicu Lilu Grace. Par se razišao kada je djevojčica imala dvije godine, 2004. godine. Posljednja ozbiljna veza bila je ona s britanskim glazbenikom Peteom Dohertyem. Iako su se u siječnju pojavile informacije kako se slavni par vjenčao na Tajlandu, takva su nagađanja kasnije opovrgnuta. Unatoč imidžu lošeg dečka, čini se kako su se svi pomirili s činjenicom da je Pete taj. Sve dok nedavno nije viđen kako u društvu jedne manekenke napušta klub. Čini se kako je to bila kap koja je prelila čašu, jer Kate otad ne želi čuti za njega. Iako je njihova veza prebrodila veliku prošlogodišnju kokainsku aferu, ljubomoru nije mogla.
Kao što je već spomenuto, proteklu godinu Kate je uspjela obilježiti jednim od najvećih skandala u svijetu mode. Njezina kokainska afera punila je stranice i stranice dnevnog i inog tiska. Naime, u javnost su procurile snimke na kojima se jasno vidi kako Kate konzumira kokain u nepoznatom klubu. Iako su u početku uslijedili otkazi višegodišnjih sponzorskih ugovora, manekenka se poput prave mačke s devet života i iz ovoga skandala izvukla. Prijavila se u kliniku i prošla proces odvikavanja, a svim prijateljima, suradnicima i poslovnim partnerima se javno ispričala zbog svog ponašanja. Nakon toga, prva joj je pomogla prijateljica dizajnerica Stella McCartney, a zatim su se počeli pojavljivati i novi ugovori i suradnje. Iako je izgubila nekoliko vrlo unosnih ugovora, Kate Moss se nakon svega nekoliko mjeseci oporavila i možda još uspješnije nastavila svoju karijeru.
Izvor: www.moda.hr
- 20:48 -
Karl Lagerfeld
Karl Otto Lagerfeldt rođen je kao jedino dijete Christiana i Elizabeth Lagerfeldt 1938. godine u Hamburgu. Njegov otac bio je član dobrostojeće švedske trgovačko- bankarske obitelji, dok je Karlova majka podrijetlom Njemica.
Nakon deset godina provedenih u braku, Christian i Elizabeth dobili su Karla. Tada su njegovoj majci bile 42 godine, a ocu 60 godina. Iako je bio jedino dijete svojih roditelja, Karl je imao nekoliko polubraće i polusestara što s očeve što s majčine strane.
Kao datum njegova krštenja upisan je 10. rujan 1933. godine, no Lagerfeld uporno tvrdi kako je rođen tek 1938. godine. Prema izvorima jednog njemačkog časopisa, mnogi su Lagerfeldovi školski kolege kao i njegov učitelj iz dječjih dana potvrdili kako je dizajner ipak pet godina stariji nego što tvrdi.
Odrastajući na grandioznom imanju blizu danske granice Lagerfeld je živio život poput kakvog malenog princa. Svaka želja mu je bila ispunjena pa se tako priča kako je već u ranoj dobi tražio roditelje da mu nađu slugu koji bi mu pomagao pri presvlačenju jer se volio presvlačiti više puta dnevno.
Iako je u mnogočemu bio privilegiran, u odnosu s vlastitom majkom bio je duboko nesretan. Zabranjivala mu je obične stvari poput nošenja naočala iako je bio kratkovidan, jer je smatrala kako su 'djeca koja nose naočale nešto najružnije na svijetu', a kad bi joj htio nešto ispričati znala mu je reći: ''Požuri se, priče su ti dosadne. Ako ti imaš šest godina, ne znači da i ja imam šest godina''.
Njezino omalovažavanje i strogi odgoj nije prestao ni u njegovim tinejdžerskim godinama. ''Onaj tko puši pokazuje ruke, a kako tvoje nisu za pokazivanje bilo bi bolje da prestaneš'', govorila je često Elizabeth Lagerfeldt svom sinu.
Ipak, bez obzira na sve majka je Karlu bila najveća potpora kad je trebalo. Zajedno su emigrirali u Pariz kada je Karl napunio 14 godina, a dječak je već tada odlučio postati jedan od najslavnijih dizajnera svih vremena. Godine 1955. u dobi od samo sedamnaest godina kreirao je kaput za natječaj modne kuće Balmain i pobijedio.
Iste godine iz svog je prezimena izbacio slovo 't' i postao Lagerfeld, smatrajući kako će tako zvučati komercijalnije. Kasnije je izjavio kako je pobijedio zahvaljujući kaputu, iako su baš kaputi ono što najmanje voli. ''Ono što zaista volim su male crne haljine'', rekao bi Karl.
Modna kuća Balmain proizvodila je njegov kaput kao dio svoje linije što je bilo izvrsno za mladog Lagerfelda koji je radio za njih i tako stekao potrebno znanje za nastavak svoje karijere.
Nakon tri godine kod Balmainea odlučio se malo osamostaliti te se pridružio Jean Patou što mu je pružilo beskrajno znanje o coutureu, ali vrlo malo zadovoljstva. Njegovi dizajni u to vrijeme nisu naišli na veliko odobravanje publike, uglavnom zbog vrtoglavo kratkih mini suknji.
U tom partnerstvu izdržao je samo godinu dana te ubrzo nakon toga počeo raditi kao slobodnjak za modne kuće Krizia, Charles Jourdan i Valentino. Međutim do kraja 1964. godine toliko se razočarao u svijet visoke mode da je napustio Pariz i otputovao u Italiju kako bi studirao umjetnost.
Ili kako sam kaže: ''Postalo mi je dosadno svugdje, zato sam se pokušao vratiti školovanju što mi nije uspjelo, pa sam neke dvije godine proveo uglavnom na plažama. Može se reći da sam studirao život''. Ipak, ni u Italiji nije mogao bez mode, pa se 1967. godine pridružio modnoj kući Fendi kao savjetnik za dizajn.
U sedamdesetima njegovo se ime vezalo uz modnu kuću Chloe za koju je radio predivne lepršave i ženstvene haljine koje će kasnije postati jedne od glavnih značajki njegova stila, a njegova kolekcija Deco iz 1972. godine donijela mu je svjetsku popularnost. Posljednju kolekciju za Chloe dizajnirao je 1983. godine i zatim prešao u Chanel gdje je ostao do danas.
U isto vrijeme kad je postao direktor kolekcija i ready-to-wear linije u Chanelu, Lagerfeld je lansirao svoj vlastiti brend koji je danas sinonim za odličan kroj i ''intelektualni seksipil''.
Istovremeno, njegovi dizajni za francusku modnu kuću postavili su je na vrh visoke mode osamdesetih i devedesetih godina pa ga je Vogue okrunio titulom ''nenadmašnog tumača raspoloženja u zadanom trenutku'', a 1991. godine postao je zaslužan za spajanje dvaju naizgled potpuno različitih stilova: visoke mode Chanela i mini suknji od jeansa.
Može se reći kako je na taj način kombinirao klupsku scenu devedesetih, mini suknje i mrežaste čarape- s visokom modom u vidu tradicionalnih Chanel sakoa, te tako približio couture običnom čovjeku.
Unatoč činjenici da se relativno često selio od jedne do druge modne kuće, Lagerfeld je kroz svoju dugogodišnju karijeru ipak uspio oformiti i sačuvati stil svojstven samo njemu, a tajna njegova svjetskog uspjeha leži u beskrajnoj hrabrosti kad se radi o nečemu novom i još neviđenom.
Iako je sklon eksperimentima uvijek se vraća klasičnim linijama koje su karakteristične za Chanel.
U njegovim kreacijama često je prisutna i doza humora kao kod legendarne tuš-haljine ili ekscentričnih šešira i torbica koji veoma brzo postaju must have među ljubiteljima visoke mode.
Uz modu, Karl Lagerfeld ima i druge strasti među kojima je učenje jezika, tako da ovaj veliki dizajner tečno govori njemački, engleski, francuski i talijanski, a ima izrazitu želju da nauči španjolski! Osim što je poliglot, Lagerfeld se bavi i ilustracijom, proučava antikvitete te gaji veliku ljubav prema fotografiji i nakitu- što se najbolje vidi na njegovim rukama koje su pretrpane skupocjenim prstenjem.
Ovaj poznati modni ekscentrik nas je osim svojim couture kolekcijama prije par godina zapanjio i naglim gubitkom težine. Naime, Lagerfeld je bio izrazito nezadovoljan svojim izgledom pa je u samo trinaest mjeseci izgubio četrdeset i dva kilograma!
''Odjednom sam se poželio drugačije odijevati i možda nositi odjeću Heidi Slimane. Međutim, njegovi modeli su šivani za veoma mršave dečke i uglavnom ljude koji nisu mojih godina, pa mi nije bilo druge nego izgubiti četrdest kilograma! Trebalo mi je točno trinaest mjeseci'', ponosno je objašnjavao Karl.
Dijeta koju je provodio Lagerfeld osmislio je posebno za njega Dr. JeanClaude Houdret, što ga je navelo i da napiše knjigu koja se zove The Karl Lagerfeld Diet. U knjizi su opisane tehnike kojima je Karl Lagerfeld gubio na težini, ponuđeni su raznovrsni jelovnici zdrave hrane, mnogo važnosti se pridaje snazi volje te je knjiga kao takva izvrstan vodič za zdravi život.
U modnim kuloarima se priča kako se Karl udebljao radi tragedije u osobnom životu, što je bila smrt njegovog dugogodišnjeg prijatelja i partnera Jacques de Baschera koji je 1989. godine preminuo od AIDS-a.
Iako dizajner izbjegava govoriti o svojoj seksualnoj orijentaciji ipak je za Jacquesa volio reći kako je on ljubav njegova života, dok je Jacques njega zvao 'Mein Kaiser' što u prijevodu znači 'moj car'.
''Počeo sam gubiti interes za svoj izgled, jer sam znao što će se dogoditi. Izgubio sam zanimanje za sebe i za sve trivijalne stvari. Sam sebi sam izgledao staromodno bez obzira što odjenuo. Prešao sam sve veličine, počeo sam sa small da bi na kraju završio na extra large'', sam je kazao Lagerfeld o tom vremenu u svojoj knjizi o dijeti.
Za čovjeka koji postavlja nove trendove i u mnogočemu diktira visoku modu, Lagerfeld je poprilično staromodan. Ne vozi, ne koristi mobitel, ne puši, ne pije niti koristi droge. Na glasu je i kao veliki džentlmen, a mnoge zvijezde hvale njegovu duhovitost i šarm. ''Raditi ili večerati s njim je jednako ugodno iskustvo'', izjavila je jednom prilikom Helena Christensen.
Velikom Lagerfeldu nije strano ni druženje s članovima kraljevske obitelji kao što su princ Charles i Camilla Parker Bowles za koju kaže kako je duša zabave, duhovita i spremna na sve, te nimalo pretenciozna. ''Ako bih trebao izabrati nekoga s kim bi živio- ona bi definitivno bila ta'', tvrdi Karl. Za pokojnu princezu Dianu dizajner je izjavio kako je bila lijepa i draga, ali glupa.
Visoko društvo i visoka moda očito su mjesta na kojima se Karl Lagerfeld osjeća kao kod kuće, a njegov prepoznatljivi stil prepun ženstvene lepršavosti i elegancije obilježio je modu 20. stoljeća. Sam za sebe kaže kako je oportunist i kako obožava promjene, stoga je moda kao stvorena za njega. Ovaj ekstravagantni dizajner je tijekom svoje plodne i dugogodišnje karijere definitivno opravdao povjerenje te pokazao kako je dostojan nasljednik velike Coco Chanel, a kako stvari stoje izgleda da će ''Kaiser Karl'' još dugo sjediti na vrhu modnog trona.
Izvor: www.moda.hr
- 20:46 -
Audrey Hepburn
Za Audrey Hepburn je malo reći da je jedinstvena. Ona je puno više od toga! Ikona stila, talentirana glumica, humanitarka, čiji su istančan stil odijevanja i bezvremenska ljepota postali prepoznatljiv brand. Audrey je znala govoriti kako ljepota žene nije u odjeći koju nosi, njenoj figuri ili frizuri već da se istinska ljepota žene ogleda u njenim očima, jer su ona vrata njenog srca, mjesto gdje počiva ljubav.
Kada se 50-ih godina prošlog stoljeća pojavila u Hollywoodu, nije nipošto spadala u kategoriju prekrasnih supermodela sa zanosnim oblinama. Nije imala ni dugu plavu kosu, a niti manekensku visinu. Stoga nitko nije pretpostavljao kako će sitna mršavica širokih obrva promijeniti dotadašnje shvaćanje stila i glamura te ostaviti neizbrisiv trag u modi. U stvaranju svog stila imala je veliku i značajnu potporu Huberta de Givenchya, dizajnera visoke mode. Upoznali su se 1954. godine kada još nije bila poznata javnosti i od tada stvorili još do danas nenadmašiv spoj filma i mode. Audrey mu je bila savršen model; imala je lijepo lice koje je svima bilo drago i simpatično, a Givenchyeve kreacije na njoj su djelovale sofisticirano i zanimljivo.
Malu crnu haljinu stavila je na tron mode, a bila je prva na kojoj takva haljina nije djelovala dosadno i prejednostavno. Osim što je glumeći Holly Golightly 1964. u «Doručku kod Tiffanya» redatelja Trumana Capotea stekla glumačku slavu, ta je uloga od nje učinila i modnu ikonu. Hubert de Givenchy prepoznao je njezinu profinjenost i gracioznost te od nje napravio ikonu stila upravo tim filmom. I danas kada je se sjetimo u tom filmu, prva su asocijacija mala, jednostavna crna haljina koja izgleda odlično i na večernjoj zabavi kao i na jutarnjoj šetnji kroz grad te balerinke.
Osim Givenchya glumica je voljela i Chanel, kako na filmskom platnu tako i privatno. Imala je klasičan i jednostavan stil koji je znala nositi. Obožavala je haljine A kroja, haljine bez naramenica s volumenom u donjem djelu i naravno balerinke. Bila je oličenje krajnje elegantne žene. Očaravajuće haljine kombinirane s tamnim naočalama, biserima i rukavicama na njoj su izgledale savršeno. No, ono što je najvažnije, ona je nosila odjeću, a ne ona nju, jer znala je izgledala dobro i noseći samo mušku košulju.
Neki misle kako je možda tajna posebnosti Audrey Hepburn bila i u njenim velikim, smeđim očima zbog kojih ženama nije djelovala kao prijetnja, a muškarcima je djelovala nevino. Nije bila u klasičnom smislu seksepilna, no imala je zato šarm koji je rijetko koga ostavljao ravnodušnim.
Audrey je bila dokaz kako prava ljepota sjaji iznutra. Modna dizajnerica Mary Quant prozvala ju je «ženom s najviše stila u povijesti mode», Givenchy «nebeskim darom», a Steven Spielberg anđelom.
Osnovna odrednica njezina stila bio je 'chic' koji je znala nositi s tolikom lakoćom da je uvijek djelovala pristupačno. Obožavala je fine tkanine i oštre, iznimno strukirane krojeve. Živjela je u vrijeme koje je vjerovalo u blještavilo i raskošne obline, pa je uistinu bila daleko ispred svog vremena. Krhka i znalački pročišćena, i najobičnije komade odjeće pretvarala bi u senzacije. I dok su modni kritičari njezina doba Marillyn Monroe često nazivali prenapadnom, Kim Novak prehladnom, a Grace Kelly suviše dalekom, Audrey se nametnula u 'it' curu upravo svojim nepogrešivim osjećajem za estetiku.
Rođena je u Belgiji 1929. godine, a djetinjstvo je provela u Nizozemskoj. Bila je dijete rastavljenih roditelja, što je ostavilo veliki utjecaj i na nju kao osobu, kao i na čitav njezin život. Aristokratske krvi po majci, što se lako moglo iščitati i po njezinom ukusu za odijevanje, Audrey Hepburn se školovala u privatnim koledžima. Međutim, rat, glad i bolesti pokazali su joj i težu stranu života, pa je naučila kako biti skromna i cijeniti ono što ima. Ipak, nikada nije bila nesretna i nikada joj ništa nije nedostajalo u životu.
Kao djevojčica plesala je balet koji joj je uvelike pomogao u počecima karijere, jer je u svom prvom filmu ''The Secret People'' glumila upravo balerinu. Nakon bavljenja baletom i manekenstvom, Audrey se odlučila okušati i u glumi, prvenstveno kako bi financijski pomogla majci s kojom je odrastala. Glumački talent donio joj je mnoštvo nagrada, a za film «Praznik u Rimu» dobila je Oscara te nakon njega postala uistinu velika zvijezda.
Iako je zadobila zvjezdani status, Audrey je uvijek bila omiljena među kolegama i svi su s ponosom glumili s njom. Jedna je od rijetkih glumica koje su uspjele osvojiti Emmy, Grammy, Oscara i Tonya. Osim toga, zanimljivo je kako su u SAD-u izdali i poštansku marku s njezinim likom, iako nije bila Amerikanka, a uvrštena je i među pedeset najljepših ljudi na svijetu.
Nakon petnaest godina aktivne glumačke karijere odlučila se posvetiti pomaganju siromašnoj djeci te je postala UNICEF-ovom ambasadoricom dobre volje. Ostatak života bavila se isključivo humanitarnim radom, što ju je izuzetno ispunjavalo i veselilo. Gluma je postala prošlost, ali ni u humanitarnom radu nije bila lišena nagrada, te ju je čak predsjednik George Bush nagradio Medaljom slobode.
Nakon što je u 64. godini života izgubila bitku s malignom bolešću u Švicarskoj gdje je provela posljednje godine, mnoge njene poznate haljine prodane su u dobrotvorne svrhe za pomoć djeci, a njezina fundacija i dalje pomaže siromašnima. Glumica koja nikada nije bila sklona ljubavnim aferama, dvaput se udavala te iz svakog braka ima po jednog sina, Seana i Lucu.
Na jednoj je dražbi u Londonu, za oko 800 tisuća dolara, prodana njena mala crna haljina iz «Doručka kod Tiffanyja», a novi vlasnik, jedan francuski filantrop, izjavio je da će se zarađenim novcem izgraditi škole u indijskoj državi Zapadni Bengal. Svakako dostojan način za odužiti se glumici koja je do svoje smrti 1993. godine bila UNICEF-ov ''ambasador dobre volje''.
Prilikom 50-te obljetnice postojanja parfemske kuće, Givenchy joj je odao značajno priznanje. Parfem ''L'Interdit'' (Zabrana) koji je bio napravljen 1957. godine rekonstruiran je i ponovo lansiran 2003. godine, a od prošle godine reizdanje parfema je u novoj bočici.
Do danas je snimljen samo jedan biografski film o životu Audrey Hepburn, 2000. godine. Radi se o televizijskom filmu nazvanom jednostavno ''Priča o Audrey Hepburn''. Slavnu glumicu u filmu je oživjela Jennifer Love Hewitt, a film započinje snimkom prave Hepburn tijekom jedne od njenih posljednjih misija pri UNICEF-u.
No, nevezano uz biografske filmove Audreyin trag, kako u povijesti filma tako i u modi, ostaje neizbrisiv, a predivna glumica ostaje trajna inspiracija ženama svih godišta i stilova.
Izvor: www.moda.hr
- 20:44 -